Biro za ljudska prava Tuzla je početkom 2004. godine počeo sa realizacijom regionalnog projekta koji nosi naziv «Život u poslijeratnim zajednicama – Životni uslovi, stav prema povratku i integraciji, mentalni status i status ljudskih prava, izbjeglica, povratnika, raseljenih lica i lokalnog stanovništva u Srbiji, Hrvatskoj i BiH». Nosilac projekta je IAN iz Beograda, Srbija i Crna Gora, a u projektu učestvuju pored Biroa, još dvije organizacije iz Hrvatske (Dalmatinski odbor solidarnosti i Crta). Cilj projekta je prikupljanje informacija koje će koristiti NVO i državnim agencijama koje se bave izbjeglicama kroz kompleksno istraživanje na uzorku od 1500 izbjeglica, povratnika, raseljenih lica i lokalnog stanovništva u Srbiji, Hrvatskoj i BiH.

Krajem marta je završena pripremna faza a Biro je u svojstvu konsultanta učestvovao u izradi Upitnika o ljudskim pravima, koji je inače koncipiran na osnovu Univezalne deklaracije o ljudskim pravima. Kompletna test baterija na onovu koje se radi regionalno istraživanje podrazumjeva ispitivanje životnih uslova, stavova prema povratku i integraciji, mentalni status i status ljudskih prava, izbjeglica, povratnika, raseljenih lica i lokalnog stanovništva u Srbiji, Hrvatskoj i BiH.

Početkom aprila projekt koordinator Biroa i dva anketara iz Biroa su prisustvovali seminaru u Beogradu gdje su upoznati sa planom aktivnosti i istraživačkim instrumentom koji se sastoji od ukupno 12 upitnika.

Biro je u okviru projekta preuzeo obavezu da obavi anketiranje u BiH sa 150 povratnika, 80 domicilnih i 100 osoba koje se vode kao raseljena lica. Iskustva stečena u radu sa povratnicima i povratničkim zajednicama omogućila su anketarima iz Biroa lakši prisup ovoj kategoriji stanovništva prilikom izvodjenja prve faze istraživanja u sklopu ovog projekta. Zahvaljujući dugogodišnjem angažmanu na rješavanju gorućih pitanja ove kategorije stanovništva imali smo otvoren pristup pojedincima i sa njihove strane spremnost za saradnju prilikom anketiranja. Tokom tromjesečnog trajanja istraživanja anketari Biroa su obavili anketiranje sa povratnicima na teritoriji opština Kladanj, Tuzla i Gradačac u FBIH i na teritorijama opština Doboj, Vukosavlje i Pelagićevo u RS. 

Među rezultatima, objavljenim u publikaciji 2005. godine će se nalaziti i rezultati istraživanja Biroa, koji bi trebali poslužiti NVO-ima, donosiocima odluka u regionu jer će dobiti materijal na osnovu kojeg će planirati buduće projekte i akcije koji će pružiti podršku izbjeglicama, povratnicima i interno raseljenim licima i za rezultat imati poboljšanje statusa ove kategorije ljudi. Šira javnost će poboljšati svoje znanje o problemima koje ima izbjeglička populacija u svakodnevnom životu što trenutno nije slučaj jer lokalna populacija gleda na ovu populaciju na stereotipan način i nije svjesna činjenice da ova kategorija ljudi nema uslova za integraciju i najćešće ostaje na marginama društva. Dalje, eksperti će dobiti nove empririjske podatke koji će doprinijeti istraživanju psiholoških procesa i promjena koji pogađaju život izbjeglica. 

U prvoj fazi istraživanja koja je završena u maju Biro za ljudska prava anketirao je ukupno 130 povratnika. Od toga, 75% ispitanika bili su povratnici u grad. Polovica ispitanika bila je starija od 60 godina što potvrđuje raniju pretpostavku da su povratnici u većini pripadnici starije populacije. Veliki dio njih je već u penziji i ima veoma niska primanja. 

U drugom krugu anketiranja koje je započelo polovinom jula anketari iz Biroa uradili su ukupno 200 anketa, od čega 20 povratnika Hrvata i Bošnjaka u Federaciju, 100 izbjeglica Bošnjaka i 80 pripadnika lokalne populacije različite nacionalnosti. Karakteristično je da se pripadnici lokalne populacije obično ne žale na kršenje njihovih prava. Na primjer slučajeve pretresanja stanova u toku rata smatraju dijelom tadašnje situacije i ne vide u tome oblik kršenja njihovih osnovnih prava.

 

S druge strane najviše kršenja ljudskih prava uočili smo kod izbjegličke populacije. U pitanju je kategorija ljudi koji su mahom protjerani iz svojih domova, pri tom izloženi maltretiranju i nerijetko boravili u nekom od logora. Karakteristično je da u odnosu na ostale ispitanike jedino je ova kategorija ispitanika izrazila stanoviti otpor prema samom anketiranju. Nepovjerenje je proisteklo iz negativnih ranijih iskustava jer je ova populacija godinama bila u centru pažnje. Projekat se završio u februaru mjesecu kad je izdata publikacija i njena medijska prezentacija u sve tri države.