Biro za ljudska prava Tuzla je od 2000 - 2007 bio dio projekta, a kasnije mreže Triangl. Projekat Triangl pokrenut je u julu mjesecu 2000. godine od strane Danskog vijeća za izbjeglice, a finansijski je bio podržan od FRESTA-e. U projektu su učestvovale organizacije iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i tada Srbije i Crne Gore koje su se radile i bavile se problemima izbjeglica i povratnika. Na samom početku projekat je predstavljao isključivo saradnju nevladinih organizacija – prekogranične posjete pravnih savjetnika i razmjenu informacija. Uskoro su se ove prekogranične posjete pretvorile u direktne kontakte sa izbjeglicama i potencijalnim povratnicima kojima su pružane informacije i pravna pomoć. 

Tokom 7 godina koliko su članice Triangla djelovale neke od aktivnosti i usluga su se mijenjale prema potrebama korisnika i u odnosu na izmjene na terenu. Pravni savjetnici su posjetili većinu kolektinvih centara u Srbiji u kojima su živjele izbjeglice iz BiH i Hrvatske. Organizacije domaćini su bile koordinatori njihovih posjeta zajedno sa Radio mrežom “Mostovi”, a to je u isto vrijeme doprinijelo da je Triangle bude dostupniji većem broju korisnika. Preko 35 000 korisnika je dobilo adekvatnu pomoć kroz slijedeće aktivnosti: 

  • besplatna pravna pomoć i informativna podrška
  • „idi-vidi“ posjete prijeratnim mjestima boravka
  • ishodovanje ličnih dokumenata u zemljama porijekla
  • pomoć oko realizacije osnovnih socijalnih prava kao što su penzija i socijalna zaštita
  • pomoć oko procesa na sudovima
  • zastupanje na sudovima
  • podrška kroz info posjete pravnih savjetnika izbjegličkim centrima
  • istraživanje potreba na terenu i dobijanje informacija vezanih za održivi povratak u pojedinim državama
  • aktivnosti na drugim važnim pitanjima, primarno vezanim za ljudska prava

 

Ćlanice Triangla uglavnom su bile fokusirane na pravnu pomoć, informisanje i savjetovanje korisnika. Informacije koje su pružane korisnicima bile su relevantne iz razloga što su članice Triangla imale blisku saradnju sa povratnicima, neformalnim i formalnim izbjegličkim grupama kao i lokalnim vlastima u svojim državama. Cijelo vrijeme trajanja projekta posjedovale su odlično znanje o trenutnim uslovima za povratak u njihovim područjima, kao i pravnim i drugim prepekama povratka u regionu. Projekat  je nudio jedinstvenu mogućnost za razmjenu informacija i to prekogranično, pružajući potencijalnim povratnicima informacije o uslovima povratka i prije nego se njihov stvarni povratak desi. To je bio veoma važan aspekt koji je omogućavao potencijalnim povratnicima da načine svoj izbor na osnovu pouzdanih i detaljnih informacija.

U decembru 2004. na zajedničkom sastanku svih članica u Novom Sadu odlučeno je da Triangle koji je do tada bio projekat preraste u neformalnu mrežu u okviru SEE RAN mreže (Mreža za pomoć izbjeglicama u Jugoistočnoj Evropi). U mreži je do kraja ostalo 12 organizacija: Bospo Tuzla, Biro za ljudska prava Tuzla, Lex Internacional Banja Luka, Žene BIH Mostar, Građanski odbor za ljudska prava iz Zagreba, Hoću Kući Knin, SDF Pakrac, Anima Kotor, Grupa 484 Beograd, IAN Beograd, HCIT Novi Sad i SDF Beograd.

Tokom zadnjih godina Triangle je ponudio kompleksnu strukturu aktivnosti i usluga korisnicima. Članice Triangla su se fokusirale na repatrijaciju, ali su i svoje aktivnosti prilagodile potrebama na terenu u svojoj državi. Povezivanje različitih aktera u lokalnim zajednicama relevatnih za rješavanje problema izbjegličke i povratničke populacije u neformalne radne grupe pogodovlo je smanjivanju socijalne distance nastale ratnim zbivanjima, te izgradnji međunacionalnog i međumjesnog povjerenja na način koji je održiv.

 

 

Iskustvo u radu Triangla kazuju da je u toku 7 godina njegovog postojanja, zahvaljujući zajedničkom radu nevladinih organizacija iz različitih država sa svim grupama stanovništva a i uspješnoj koordinaciji sa lokalnim vlastima, došlo do značajnijeg pomaka u re/integraciji stanovništva u regionu.