U okviru projekta "Podrška vladavini prava i re/integraciji u BiH"  finasiranom od strane Cordaida u periodu u 2002 - 2005 Biro za ljudska prava Tuzla u saradnji sa Centrima Civilnih Inicijativa i predstavnicima udruženja nacionalnih manjina aktivno se uključio u javnu raspravu oko nacrta državnog Zakona o nacionalnim manjinama, što je bio preduslov za uključenje Bosne i Hercegovine u Vijeće Evrope. 

Nakon donošenja Zakona u aprilu 2003. po hitnoj proceduri odlučeno je da se uđe u kampanju na državnom nivou o izmjenama i dopunama netom donesenog Zakona. Ključna strategija koju smo koristili tokom 2003. i 2004. bila je širenje i produbljivanje partnerstva s kompetentnim NVO-ima, pravnim stručnjacima i pralamentarcima, kako bi se kroz međusektoralnu saradnju artikuslisao i efikasno prezentirao kvalitetan prijedlog Zakona.

Ekspertna grupa koja je učestvovala u sačinjavanju krajnjeg dokumenta Prijedloga izmjena i dopuna Zakona o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina bila je sastavljena od najeminentnijih stručnjaka iz oba entiteta. Prisustvo univerzitetskog profesora Pravnog fakulteta i sudije Ustavnog suda, Obudsmena za ljudska prava BiH, zastupnika Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine/predsjednika Ustavno-pravne komisije Zastupničkog doma; člana Doma naroda Federacije BIH; zamjenik predsjednika Skupštine Tuzlanskog kantona i sekretara Ustavne komisije Parlamenta Federacije BiH dovoljno govori o razini utjecaja i kvalitetu radne grupe.

Podrška 5 ključnih stranaka na državnom nivou čiji su predstavnici potpisali Prijedlog izmjena i dopuna Zakona i njihova raznolikost (vladajuće nacionalne i opozicione, politički umjerenije stranke) dovoljno govori da su se kapaciteti Biroa, a i drugih NVO povećani za lobiranje na državnom nivou, kao i za sistematičan monitoring zakonodavstva i prakse zaštite, odnosno kršenja ljudskih prava.

Podrška 5 ključnih stranaka na državnom nivou čiji su predstavnici potpisali Prijedlog izmjena i dopuna Zakona i njihova raznolikost (vladajuće nacionalne i opozicione, politički umjerenije stranke) dovoljno govori da su se kapaciteti Biroa, a i drugih NVO povećani za lobiranje na državnom nivou, kao i za sistematičan monitoring zakonodavstva i prakse zaštite, odnosno kršenja ljudskih prava.

Time smo postigli i značajan rezultat u uticaju na kreiranje javnih politika, a o važnosti samog zakona o nacionalnim manjinama dovoljno govori provedena široka javna rasprava na kojoj je u zadnjih godinu i po učestvovalo preko 100 eminentnih stručnjaka, NVO, predstavnika udruženja nacionalnih manjina i predstavnika međunarodnih oraganizacija. Važnost ovog zakona je takođe i uticaju na multikulturalni aspekt poslijeratnih društveno političkih zbivanja u Bosni i Hercegovini. 

Mobiliziranje raznih domaćih i međunarodnih aktera u oba enititeta od strane aktivista Biroa, i u saradnji sa kolegama iz Centara civilnih inicijativa Mostar, dodatno je doprinijelo osnaživanju civilnog sektora u smislu uviđanja vlastitih snaga i mogućnosti u definiranju zakonodavnog okvira ustanovljenog prema potrebama građana BiH i u skladu sa međunarodnim standardima.

Ovakve i slične inicijative u budućnosti će zasigurno doprinijeti demokratizaciji društva u cjelini.

Uspjeli smo takođe pitanja nacionalnih manjina u BiH nametnuti i na regionalnom planu, te je uspješno pokazao svoje mogućnosti u okviru regionalnog projekta izrade alternativnih izvještaja o stanju nacionalnih manjina. Učestvovanje u tom projektu zajedno sa najrelevatnijim NVO koje se bave zaštitom ljudskih prava u regiji dokazuje kredibilitet izrađene studije (Association for democratic initiatives, Makedonija, Serbian democratic forum, Hrvatska; Albanian Helsinki Committee, Albanija; Bulgarian Gender Research Foundation, Bugarska; Serbian democratic forum, Srbija i Crna Gora. 

Učešće u ovakvim i sličnim projektima pruža dugoročne mogućnosti za kreiranje alternativnih izvještaja po pojedinim oblastima, kao i razvijanje Biroa u visoko profiliranu organizaciju u regiji koja se bavi zaštitom i promocijom ljudskih prava.

Tokom 2005. održan je niz javnih raprava, okruglih stolova i konsulatacija sa svim relevantnim akterima u ovom procesu u Sarajevu, Banja Luci, Tuzli, Mostaru i Sarajevu koji su rezultirali kvalitetnim prijedlozima. Ti prijedlozi uneseni u završni materijal Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama državnog Zakona o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina.

Nakon što je Prijedlog, potpisan od strane predstavnika ključnih paralamentarnih stranaka na državnom nivou (SDA, SNSD, SDP, HDZ i SDS), ušao u službenu proceduru za usvajanje na državnom  parlamentu potrebno je bilo da dobije podršku parlamentarnih komisija prije nego što se nađe na dnevnom redu Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH.

Sredinom 2005. godine Ustavopravna komisija Zastupničkog doma Paralmentarne skupštine BiH razmatrala je Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama i dostavila mišljenje kojim je utvrdila postojanje valjane ustavopravne osnove za donošenje Zakona.

Nakon ove komisije zasjedala je Komisija za ljudska prava, imigraciju i azil Zastupničkog doma, u svojstvu mjerodavne komisije, i donijela je zaključak kojim se tražilo mišljenje od Vijeća ministara da sačini svoje mišljenje o tekstu Prijedloga zakona, kao i da se pribave mišljenja entitetskih vlada i vlada kantona o obavezama koje stvara Prijedlog zakona.

Naloženo je nadležnom ministarstvu na državnom nivou, Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice da prikupi relevantne činjenice vezanih za Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina i zatraži mišljenje i od ostalih nivoa vlasti u BiH.